ODRŽAN WBVC 2017.

Na periferiji Buzeta (Škuljari) postoji Dolina veprova i ne treba posebno pojašnjavati zašto se zove baš tako. Na toj lokaciji je organizator ORC Kamo oko vidi započinjao i završavao svoje utrke koje su prepoznatljive svih ovih godina upravo po nazivu doline – Izazov Doline veprova, ili na engleskom: Wild Boar Valley Challenge (WBVC).
Iako su ove godine poligonske vožnje preseljene na novu i veću površinu, to ne mijenja prepoznatljivost samog natjecanja, bilo po nazivu (WBVC), bilo po težini.
Iz godine u godinu, sve je više sudionika na WBVC, kako u hardu (Wild Trophy), tako i u softu (Challenge, Light).
Prošle godine su softaši tražili malo težu trasu na roadbooku, pa su to ove godine i dobili. Nekima su zahtjevniji dijelovi bili dobri, dok su neki prigovarali da “to” nije za njihova vozila. Ma uvijek toga ima, pogotovo ako sa svojim terencem želite voziti samo brze dionice roadbooka na koje ste navikli, odnosno smetnete s uma da je prvobitna namjena 4×4 vozila svladavanje težih i neprohodnijih dionica i time pomicati svoje iskustvo. Naravno, u svemu postoje granice i organizator treba procijeniti što je prezahtjevno za soft/hard vozila.

Dobar dio “teškoća” izvedbe nije samo u vozilima nego i u vozaču i suvozaču. Nekad je bolje izgubiti vrijeme i prijeći preko prepreke pametno i polako, smisleno, ne ganjajući rezultat i vrijeme, jer je određena prepreka više-manje ista za sve sudionike, i svima će trebati više vremena za prelazak preko nje. Na koncu, nije li gušt prepričavati takve situacije, gledati kako su drugi to odradili, navala adrenalina i ponosa kad obavite zadatak uspješno?
U svakom slučaju, završio je još jedan WBVC na kojem se, osim prologa – za koji su se izvlačili startni brojevi za 60-ak posada, vozilo 5 etapa roadbooka (od čega jedna noćna etapa), kružna vožnja na novom poligonu, te brzinci za softaše i Super Xtreme za hardaše zadnjeg dana.
Sudionici su zadovoljni, a bilo ih je od svuda: Mađarske, Francuske, Rumunjske, Belgije, Danske, Izraela, Portugala, Nizozemske, Italije, Njemačke, Austrije i Hrvatske.
U Wild Trophy klasi (hard), najbolji su ove godine:
1. Johann Eibensteiner – Harry Deutschmann
2. Claudiu Pestean – Tudor Tămaş
3. Christian Wulz – Marcel Koban

dok su u Challenge klasi (soft) najbolji:
1. Tudor Mircea – Marius Pop
2. Dorin Toma – Andrei Hazgan
3. Jugrin Cosmin – Stefan Eugen

Jedina domaća posada na WBVC, Lovro Badurina – Ingo Hartman, izborila se za visoko 10. mjesto u Challenge klasi ukupnog poretka, dok je na posebnom ispitu – Super Xtrem završila kao posada sa 2. najboljim vremenom izvođenja ispita! Obzirom da su dečki relativno “novi” na off road natjecanjima, ovo je više nego odličan rezultat – bravo dečki!
Detalje možete pogledati na stranicama organizatora: www.kamookovidi.com, a poredak posada ovdje:
– Wild Trophy – Final rankings
– Challenge – Final rankings
– Super Xtrem Special Stage – Wild Trophy
– Super Xtrem Special Stage – Challenge