Izazov Doline veprova 2019. u ljetnom izdanju

Izazov Doline veprova 2019. u ljetnom izdanju (WBVC) iznenadio je sve. Posade i njihova logistika su bili više nego oduševljeni vremenskim uvjetima. Ništa manje ni organizator – ORC Kamo oko vidi.

Kraj 10. mjeseca, a u Istri – koja je poznata da i u ljetnim mjesecima češće pada kiša, ili su bar celziusi niži nego u ostalom dijelu zemlje, sunčano i toplo.

Kao da je termin WBVC-a premješten cca 3-4 mjeseca ranije.
No, bez obzira na takvo vrijeme, blata na roadbooku je bilo dovoljno. A na poligonu i više nego dovoljno.

7 WBVC ispita

U to su se uvjerile posade koje su u ponedjeljak 21.10.2019., prvog dana natjecanja, odvozile prolog.
Prolog je standardno vožen za startne pozicije idućeg dana, na prvu etapu road booka, a startala su po dva vozila.

Ove godine bio je nešto duži (za softaše i teži), ali to su zadaci koje organizator postavi pred sudionike, pa tko ne želi voziti, uvijek ima izbor startati s zadnje pozicije idućeg dana na etapu.

Kako god tko mislio, važno je napomenuti da su i idućeg dana startala sva vozila.
Nije bilo onih koji bi bili prisiljeni ostati u kampu i popravljati ili osposobljavati vozila, te zbog toga morala propustiti vožnju prve etape.

Prva etapa roadbooka je bila jedna od dužih ove godine. Iznosila je oko 50 km “čistokrvnog” istarskog terena.

Obzirom na suho i sunčano vrijeme, organizator iduće godine može komotno tiskati isti roadbook u slučaju kiše.
Iako isti, u “mokrim” uvjetima vrijeme prolaznosti trase trebalo bi pomnožiti najmanje x2, a već to je dovoljno da nemate osjećaj da je trasa ista.

U srijedu su se odvijale dvije vožnje.
Prva je bila na poligonu. Vozile su se kružne vožnje s masovnim startom za obje kategorije (Wild Trophy, odnosno hard, i Challenge – soft).

Osim što je promijenjena trasa koja se vozila u ponedjeljak na prologu, promijenjeni su i uvjeti na trasi te je bilo i više “vodenih” prepreka, blata, ali i težine samih prepreka.

Tako i mora biti jer prolog možete smatrati “zagrijavanjem” za prave vožnje.

Od 5 krugova svake grupe, prvi je svakako bio najinteresantniji.
Naime, nakon starta, u prvom krugu nailazak na prepreke se najčešće prolazi “grupno”, dok se kasnije, s brojem odvoženih krugova stvara i veća razlika između vozila.

Nakon kružnih vožnji, navečer se startalo na treći zadatak: 2. etapu – noćni roadbook.
Četvrtak i petak vozila su se dva roadbooka, dok je subota opet provedena na poligonu.

Subotnje vožnje su kraće jer je to ipak zadnji dan, na kraju kojeg slijedi proglašenje i svečana večera.

Zato se planira i vrijeme potrebno za završno pakiranje posada.
Ove godine su ispiti za Challenge klasu, ali i za Wild Trophy koji je vozio Super Xtrem, bili malo “žešći”.

Obzirom na Izazov Doline veprova 2019. u ljetnom izdanju, trebalo je i publici prirediti akrobacije četverokotača na laporu i pogled iz prvog reda.

Zbog težine subotnjeg dijela vožnji na strmom i nepredvidljivom laporu, publika je mogla uživo pogledati više prevrtanja vozila.
Procjene oko toga da li je kriv lapor ili možda vozači ili suvozači, ostavljamo svakome na samostalni zaključak, ali da je bilo atraktivno – bilo je.

Iako se prvih dana čini “dugo” sudjelovati na bilo koji način u ovakvom sedmodnevnom događanju, uvijek se iznova začudite predzadnjeg dana (kad shvatite “još samo sutra”) kako je brzo prošlo!

Nadamo se da će tako brzo proći idućih 12 mjeseci do Wild Boar Valley Chellengea 2020.!

Ovogodišnji pobjednici

Wild Trophy (hard):
1. Allen Sharp – Henry Papworth
2. Claudiu Pestean – Valentin Capota
3. Johann Eibensteiner – Harry Deutschmann

Challenge (soft):
1. Cristian Cravet – Sorin Popa
2. Stefano Scali – Niccolo Zucca
3. Steven Giusti – Mirko Alba

Nekoliko slika s WBVC-a 2019. (Wild Boar Valley Challenge), koji organiziraju dečki iz Off road cluba Kamo oko vidi iz Buzeta, možete pogledati u nastavku.
Više slika biti će sortirano po albumima na Facebooku u što skorijem periodu.