Tekst: Sanda
Tolić
Foto: www.tpautosport.com
KRAJ RALLY SEZONE 2007.
Rally sezona 2007. je završila. Posljednja i odlučujuća utrka
u Prvenstvu Hrvatske i Međunarodnom
Regionalnom Prvenstvu Hrvatske – popularno zvana (Pod)Pićan
vozila se 24.11.2007. u okolici
Labina.
Nešto kraći rally, ali zato ne i manje zahtjevan. Ukupna dužina
itinerera 285,10 km, od toga
8 brzinskih ispita na 4 različite
staze ukupne dužine 75,18 km
asfaltne podloge (Vranje, Kožljak,
Boljun i Šušnjevica). Kao što sam već najavila, na ovoj
posljednjoj utrci rješavalo se stanje u poretku po klasama i
ukupno. No krenimo po redu.
Dakle Pićan. U petak ujutro počelo je sa verifikacijom i tehničkim.
Nakon tehničkog, Lana i ja
smo krenule upoznati brzince, naravno uz dopuštenje, s obzirom
da sam zbog bolesti bila spriječena prije odraditi taj dio posla.
Vrijeme je prilično visilo i brzinci su bili vrlo „slinavi“
i skliski.
Ne znam da li bi bilo bolje da se spustila kiša i isprala šoder
i blato koliko toliko sa podloge ili ne, no bilo kako bilo to
se moralo odraditi. Odlučile smo krenuti oprezno i završiti,
jer Lani je trebao samo bod do 3. mjesta u klasi A5.
Za razliku od ostalih utrka, ovo je bila jedina koja nije sadržavala
tzv. Prolog, već se ceremonijalni
start i upoznavanje sa vozačima odigrao u Caffe
baru „Jezero“ uz domjenak i opuštenu atmosferu. Dapače,
vrlo opuštenu pa su i vozači i članovi žirija i komisije mogli
razmijeniti mišljenja i prognoze za predstojeću utrku kao i
za završetak sezone. Tako da moram uputiti pohvalu organizatoru
AMD „Opatije“ za tako lijep
početak rally-a i kraj sezone.
Od prijavljene 53 posade, startale
su 44. Pigl se ovaj
put nije pojavio, ali je zato njegova suvozačica s Poreča, Gordana
Hunić sjela na vozačko mjesto i uz veliku podršku inače
Stelmahovog suvozača Anđelka Košeca,
stigla do kraja svog 1. rally-a.
Iako u prvi mah nije željela da je spominjem, predomislila se
i dopustila mi da ju citiram: „Jako sam
zadovoljna, moram priznati. Anđelko i ja smo puno pričali i
sve mi je lijepo objasnio, gdje i kako da uđem, tako da sam
skidala i po 20 sec. po brzincu. Bez obzira što sam zadnja,
ja sam zadovoljna. Ipak sam došla do kraja.“
Čestitke Gogi i Anđelku i samo tako dalje! Drago mi je da se
pojavila još jedna žena u ovom uglavnom muškom sportu.
Posada Galić/Zlatar imala je
problema sa Munaretom od kojeg
rentaju auto. Naime, Galićev Clio
nalazio se na nekoj utrci u Italiji, a zamjenski Clio je zapeo
na Carini. Ipak...na kraju uz malo izgubljenih živaca, auto
je stigao i mogli su startati.
Subota 7:32, start prvog vozila i prvi brzinac – Vranje.
Rasplet sezone konačno počinje.
Kiša ne pada, ali oblaci su teški i podloga je i dalje sluzava.
Sve to nije smetalo posadi Kaučić/Zorenč
da uzmu prvo vrijeme sa 1 sec. prednosti nad posadom Šebalj/Klinc.
Tu je i posada Čibej/Karanović
sa 7 sec zaostataka. Dakle i dalje je gusto. Posada Crnojević/Maretić
prati ih u stopu na 4. mjestu. Unatoč izjavi da neće juriti,
jer panika je da auto možda neće izdržati, Marin
Koraca zauzima 15. mjesto generalke i 1. mjesto u klasi.
Braća Škalići napadaju posadu
Galić/Zlatar, koji im bježe
za sekundu, a javljaju se prvi problemi za posadu Milinković/Harapin.
Prošli su brzinac, ali su jedva stigli do boksa i nažalost odustali
zbog kvara. Nakon prvog brzinaca ostali smo i bez posade Maksuti/Radovan.
Drugi brzinac Kožljak
ponovno pripada Kaučiću, dečko
se baš zainatio i ne pušta Šebalja
blizu. Dakle stanje na vrhu ostaje isto i nakon drugog brzinca.
U klasi A7 na vodeće mjesto
dolazi posada Slejko/Šavelj
dok u N3 prvu poziciju drži
posada Markt/Matun. Iza njih
su se smjestili energični Ravenšćak/Ćurić,
a hvata ih policijski team Mateša/Konjević.
U A5 klasi posada Koraca/Benčić
i dalje prvi i ne znam što bi bilo da nije štedio auto. Taj
stvarno juri. U razgovoru s njim otkrila sam da ne koristi puno
suvozača.....naime klasičan radar njemu baš nije poznat, suvozač
bi mu tako komotno mogao čitati i stanje dionica u toku trke.
Izgleda da čovjek ima dobro pamćenje i tešku nogu na gasu. Ipak
naši prekaljeni Sopić/Mrzljak
su odmah iza i također drže svoju poziciju. U tom momentu za
posadu Sutlović/Tolić...dakle nas...počinju
problemi.
Na etapi nakon 2. brzinca....getriba. Uz užasno glasanje automobila
(čuje se ko drobilica) stigle smo do servisa točno u svoju sekundu.
U boksu je Dabo, iz boksa Milinkovića
i Harapina otkrio da u getribi nema ulja. Interesantno,
s obzirom da smo se krovirale u Poreču i da nam je tamo iscurilo
pola tanka benzina i ulje. Logično
bi bilo da su mehaničari u Ford Lacković prekontrolirali
stanje ulja, ali očito nisu i getriba je zaribala, kako
se to „stručno“ kaže.
Što sad, ništa stavljaj ulje u getribu pa ćemo probati do kraja.
Imale smo 3. i 5. brzinu i odvezle treći brzinac polako ali
sigurno, no čim smo kročile na etapu....pras. U getribi nema
nikog doma i auto ne možemo pomaknuti s mjesta.
Opet kraj za nas. Milinković i Kizo
su ponovno priskočili u pomoć i odšlepali nas, inače bi do kraja
rally-a trunuli na vjetrometini. Lana
je tako izgubila 3. mjesto u klasi A5
na kraju sezone. Šteta, ali eto nije do nas. Mi smo dale sve
od sebe, ali ne možemo protiv auta i mehanike.
No mi smo još dobro prošle. Na drugom brzincu u žaru borbe za
1. mjesto u N1 krovirala se
posada Labaš/Miketić. Dakle,
Labaš je smotao u desni zavoj, a Škoda je otišla ravno i zatim
spektakularni let i dugačak pad. Srećom, posada je prošla bez
ogrebotine ali i bez 1. mjesta. Krovirala se i posada Mikša/Butković
sa svojim Subaruom.
Treći brzinac Vranje 2
konačno uzima posada Šebalj/Klinc,
no Kaučič/Zorenč i dalje vode,
dok se sada došuljala i posada Reitsperger/Knodl.
Posada Ole/Szako sa Suzuki
Ingisom preuzima vodstvo ispred Galića.
Ovaj brzinac legao je i posadi Novosel/Tomašković,
pa su malo poboljšali rezultat, no ukupno su još uvijek iza
posade Jemrić/Ščukanec. Oni
se nisu baš međusobno snašli. Jemrić je u Poreču bio odličan
sa Slavenom, ali sa Ščukom se nekako nije tako dobro složio
pa se to odrazilo i na vožnji.
Simpatična Istarska posada Sinčić/Sprčić
u jednom momentu je spomenula da će odnijeti pehar za zadnje
mjesto. No ponijelo ih je navijanje domaće publike, pa se nisu
nikako dali. Tu i tamo su i zaplesali po zavoju na opće oduševljenje.
Nije to bilo namjerno, nego se kočnica opirala....no svejedno
je bilo atraktivno.
Na ovom brzincu odustala je posada Cavor/Morić
zbog dihtunga na glavi, a mladolika posada Mihelić/Butorac
uništila je malo svoj C2 u lijevom zavoju i tako završila natjecanje.
Dobro, neke stvari će doći i sa iskustvom.
Četvrti brzinac Kožljak 2 ponovno
pripada Kaučiću. On je definitivno
odlučio završiti kao prvak u generalci i N4
klasi. A ostali drže svoje pozicije i kaskaju za njim.
U N3 klasi na treće mjesto
popela se posada Raštegorac/Mikulec.
Iako Frik osobno nije zadovoljan
svojom vožnjom, zadržao je ovu poziciju do kraja i mislim da
bi trebao biti zadovoljan. Nakon problema u Austriji i Poreču,
završio je bez problema i još k tome sa novim suvozačem. Interesantno
je da su oba člana posada nekad bili suvozači Marinu
Galiću. Izgleda da im ide skupa, što god oni tvrdili.
U N1 na prvom mjestu našao
se još jedan Koraca, ali Kristijan,
dok drugo mjesto drži dobro nam poznata posada Combaj/Babić.
Na ovom brzincu loše je prošla posada Simon/Pazman.
Sa C2 su odvalili dobar komad stijene i ostali u zavoju. Braća
Škalić su ih spretnošću uspjeli izbjeći u svom naletu.
Nažalost, Simon/Pazman su zaradili
potres mozga, no odmah im je pružena medicinska pomoć i srećom
sada su dobro. Odustala je i posada Prodan/Jerman
i sada su Sinčić i Sprčić ostali
sami u N2.
Peti brzinac Boljun ne donosi
ništa novo u vrhu, osim što su 4. vrijeme uzeli mađari Szilagy/Gergye
no ukupno su i dalje peti.
U A5 također nema promjene.
Malo iznenađenje je posada Sekula/Radovanić,
koji nisu išli onako kako znaju, ali nema veze. S obzirom na
sva izlijetanja i odustajanja, vjerujem da im je bilo bitno
da dođu do kraja i osvoje 2. mjesto u A5
na kraju sezone.
Šesti brzinac Šušnjevica
završava u znaku posade Čibej/Karanović,
no to ne mijenja stanje u vrhu. Odličnu vožnju na Šušnjevici
pokazala je posada Slejko/Šavelj
koji su sa svojim Cliom RS odnijeli 8. vrijeme generalke.
Sedmi brzinac Boljun
2 ujedno i predzadnji, uzeli su Šebalj/Klinc...još
malo i kraj i pokušaj da uzmu prvenstvo.
Posada Stanišić/Biterman konstantni
šesti.
I konačno posljednji, osmi brzinac – Šušnjevica
2.
Iako Šebalj stišće i odnosi
prvo vrijeme ovog brzinca, nije mu dovoljno. Prva u generalci
ostaje posada Kaučić/Zorenč.
Šebalj/Klinc ostaju drugi,
a treće mjesto pripada posadi Čibej/Karanović.
I tako se riješilo Međunarodno regionalno PH i PH.
Evo stanja po klasama nakon Pićana:
Klasa A6:
1. Ole/Szako
2. Galić/Zlatar
3. Vajnhandl/Levstik |
Klasa N2:
1. Sinčić/Sprčić |
|
|
Klasa A7:
1. Slejko/Šavelj
2. Drndić/Hrvatin
3. Jemrić/Ščukanec |
Klasa N1:
1. K.Koraca/Močibob
2. Vojvodić/Vojvodić
3. Combaj/Babić |
|
|
Klasa N3:
1. Markt/Matun
2. Ravenščak/čurić
3. Raštegorac/Mikulec |
Klasa A5:
1. Koraca/Benčić
2. Trobec/Goja
3. Sopić/Mrzljak |
Što se tiče ukupnih rezultata, HAKS se pobrinuo i na vrijeme
objavio sve rezultate, dakle sve jasno možete vidjeti na www.haks.hr.
Ipak stanje ukupnog poretka po klasama na kraju sezone u MRPH
je ovakvo:
N4
1. Kaučić
2. Šebalj
3. Peljhan |
A5
1. Sopić
2. Medved
3. Vrbanović |
|
|
N1
1. Prek
2. Vojvodić
3. Labaš |
A6
1. Petrič
2. Galić
3. R.Turk |
|
|
N2 + N3
1. Jerman
2. Markt
3. Komel |
A7
1. Jemrić
2. Novosel
3. Slejko |
Kao što rekoh sezona je gotova. Samo 6 utrka i to je to. Premalo
za ljubitelj rally-a i za vozače. Jedan krivi korak, jedna loša
utrka i onda čupanje i kalkulacije.
Dok s druge strane odvoziš Deltu, skupiš bodove i možda ne moraš
više niti voziti, a ostat ćeš na dobroj poziciji.
Pa ipak bolje i ovako nego nikako, jer s obzirom na stanje rally
sporta u nas i borbe organizatora sa svim mogućim odborima,
dobro je i da to imamo.
POHVALE:
Zato bih evo na kraju sezone spomenula ljude, koje su možda
u sjeni posada, a mnogo su učinili i bore se za ovaj sport i
njegovu promociju.
Veliku zaslugu u promicanju Rally-a i autosporta općenito, po
mojem osobnom skromnom mišljenu, mislim da imaju www.brzina.net
i www.tpautosport.com . Brzi
i opširni, obuhvatili su apsolutno sve što se tiče autosporta
u ovoj sezoni i šire. Hvala Vam u moje ime i molim Vas nastavite
dalje u istom tonu.
Ne smijem nikako zaobići Off road
portal www.schnee-hr.com
koji prati autosport u velikoj mjeri, iako mu je primarna namjena
promicanju Off roada. Schnee, kao i uvijek velika hvala na nesebičnoj
pomoći u svakom trenu.
Kad smo kod poznatih nam portala, osvrnula bih se malom kritikom
na www.autosport.hr, koji je
izvrsno krenuo, ali se malo odmaknuo od svoje osnovne teme autosporta
i prebacio se više na auto industriju. Nadam se da će kritiku
shvatiti kao dobronamjernu i popraviti se kroz iduću sezonu.
Zahvalila bih također g. Marku Iveziću,
gl. uredniku Auto moto trenda,
koji mi je pružio priliku da napišem pokoji članak za njegov
časopis i tako iznesem svoje viđenje rally-a.
Zahvalila bih ovim putem i svom klubu AK
Delti, a naročito našoj predobro poznatoj Koraljki
Tomičić, koja je uvijek uz svoje vozače i suvozače, nasmijana
i optimistična, čak i onda kada AK Delta nije direktni organizator.
Podrška je ono što u teškim trenucima najviše treba, a ove sezone
sam konkretno zajedno s Lanom imala mnogo takvih trenutaka.
Zahvalila bih g. Miroslavu Krpanu,
koji nam je bio pri ruci i uvijek prisutan, te g. Borisu
Gorupu i g. Marijanu Horvatoviću na pristupačnosti. Zahvalila
bih Mariu Pavlovići Miliju
na slikama.
Zahvalila bih svom Oti (Marko-Oto
Juričev-Martinčev), koji nam je bio u pratećoj ekipi
skoro cijele sezone, ali ne samo tamo nego i na treningu. Osobno
mu dugujem sve što znam o rally-u.
Zahvalila bih svim prijateljima i
kolegama na podršci i pomoći onda kada je trebalo ili
nije: Tomislavu Šipraku, Zoranu Harapinu,
Siniši Milinkoviću, Zoranu Raštegorcu-Friku, Bori Mateši, Krešimiru
Konjeviću, Robiju – Šlep službi, gđi. Nadi Lasić-Sutlović, Marku
Pavleku, Draženu Kappler-Stare, Jeleni Gajski. Zahvalila
bih divnoj publici koja nas
je bodrila na brzincima išle mi ili ne i ljubiteljima ovog sporta
koji ga održavaju u životu. Nadam se da će se i zbog njih i
zbog nas ovaj sport uzdignuti na višu stepenicu iduće sezone
i da će mediji i sponzori prepoznati svu njegovu ljepotu.
Ako nekog nisam spomenula, očekujem „oprost grijeha“, ali mislim
da sam pišući u ovoj sezoni uspjela ipak obuhvatiti sve.
Do slijedeće sezone....športski pozdrav!
A pobjednicima čestitke! |