Na WBVC 2024 66 posada

Na WBVC 2024 66 posada koje su se odvažile realizirati svoje prijave i pojaviti se u Buzetu.

Ako ima onih koji ne znaju, organizator ovog natjecanja je ORC “Kamo oko vidi” iz Buzeta, a trka se vozi pod nazivom Wild Boar Valley Challenge. Skraćeno je to – “WBVC“, a natjecanje je ime dobilo davnih dana prema dolini u kojoj su “starosjedioci” još uvijek divlje svinje (veprovi), prema kojima je dolina i dobila ime.

Vepar slovi za snažnu, divlju, pametnu, snalažljivu, tvrdoglavu i opasnu životinju koja će se izvući iz skoro svake situacije na teškom terenu. Ne treba napominjati da je susret s veprom zaista opasan, i da za tako nešto treba imati hrabrosti.

Termin je smješten na početak druge polovice listopada, a natjecanje traje 6 dana (od ponedjeljka do subote). Ovo je vrijeme kada još uvijek može biti tragova ljeta, a zima se čini dovoljno daleko pa posade često voze u “komotnijoj” odjeći.

Ove godine na WBVC 2024 66 posada je tražilo svoje mjesto

Od 66 posada koje su obavile tehnički pregled i verifikaciju vozila, u obje kategorije su se našle i domaće posade.

Tako su u hard klasi (Wild Trophy), HR oznaku zastupale dvije posade, dok je jedna posada bila mješovita: hrvatsko-rumunjska.

Startni broj 138 – Saša Ivanović i Marko Gržetić (HR);

Startni broj 145 – Karlo Vinković i Tin Pavličić (HR);

Startni broj 149 – Gheorghe Sorca i Dobrica Laurentiu (HR/RO).

Zbog problema sa vozilom, posada pod brojem 138 završava na 39. mjestu, 145 na 45. mjestu, a 149 se penje na tron kao najbolja posada u Wild klasi i odnosi 1. mjesto kategorije!

U soft klasi (Challenge Trophy) smo imali dvije posade s HR oznakom:

Startni broj 206 – Damjan Lisjak i Anđelko Srabinec, te

Startni broj 208 – Igor Horvat i Leon Vugrinec.

Posada 206 u konačnici završava na 14. poziciji, dok posada 208 ostaje na začelju kao zadnja – 19. pozicija.

“Brzi i žestoki” u 4×4 varijanti

I ove godine na WBVC 2024 66 posada obuhvaćale su i neke posade bez kojih je Wild Boar teško zamisliv.

Od onih koje su uvijek negdje u vrhu i međusobno se “drapaju” na trasi, to su svakako posade koje su osvojile i ovogodišnji Wild WBVC:

1. Gheorghe Sorca i Dobrica Laurentiu (HR/RO);
2. Benoi Bonnefoi i Romain Porchere (F);
3. Claudiu Pestean i Bucur Rares (RO).

Osim njih, u vrhu se našla i jedna nova posada na WBVC – Jäger Dániel/ Florian Vati (H) na visokom 4. mjestu. Odmah iza njih je i posada Cristian Cravet/Sorin Popa (RO) koji nisu propustili dolazak u Buzet niti ove godine.

Slijedeća 3 mjesta idu posadama iz Irske – koja je po prvi put sudjelovala i završila na visokom 6. mjestu – Seamus Doyle/ Gar Twomey (IRL), te Francuske i Belgije.

Na 7. mjesto se popela naša “stara” posada Christian i Carloline Fraisse (F), dok je odmah do njih posada iz Belgije – Jimmy Moonen/ Kevin Tops.

Ima ovdje još starih i novih posada o kojima bi se dalo napisati teksta, ali zaustaviti ćemo se ovdje u hard klasi uz još jednu kojoj šaljemo dobre želje i veliki pozdrav – Francis Peeters i Els Brone (B).

U Challenge klasi, od 19 sudionika, najbolje pozicije su otišle u Veliku Britaniju, Rumunjsku i Mađarsku, i to ovim redom:

1. Paul Bass/Andrew Pearce (GB);
2. Zoltan Torok/Pascu Bogdan Ionut (RO);
3. Márk Sólya/Bálint Ilovai (H).

Od onih koji u svoj godišnji plan svakako rezerviraju termin natjecanja u Buzetu, tu su Tibor Baroti/Zsombor Dombi (H) na visokoj 4. poziciji najbržih i najžešćih.

Vratio se na WBVC i Sandro Moni s novim vozilom, a koji je sa suvozačem Ferdinando Bartolucci, kao talijanska posada zauzela odličnu 5. poziciju u ukupnom poretku.

U prvoj polovici ljestvice, 8. mjesto je rezervirala mađarska posada bez koje bi bilo pusto na WBVC – Zsolt Kucsera/Irma Urbán.

Kad naviknete na lijepo vrijeme

Zadnjih godina su nas lijepi vremenski uvjeti na WBVC malo razmazili. Navikli smo se biti u kratkim rukavima, kratkim hlačicama, vratiti se kući pocrnjeli od sunca i slično.

E ove godine je tako bilo samo prvih nekoliko dana.

Kad je počela kiša, svi smo se nadali da će već “sutra” biti sunce – ali nije.

A kiša je donijela i drugačiju prohodnost zadanih trasa.

Spremni kao i uvijek, organizator se odmah prilagodio i promijenio dio roadbooka kojeg bi posade (pogotovo u softu) vozile i danas da nije bilo preinaka od strane ORC “Kamo oko vidi”.

Iako je bilo teško (nekima više, nekima manje), onog najljepšeg nije nedostajalo.

Pomaganje na trasi, bez obzira na vlastiti rezultat – kad posada stane kako bi pomogla svom konkurentu, nema ljepšeg osjećaja kad znaš da smo još ljudi!

Organizator je izdvojio dvije posade, iz svake klase po jednu, te je na prijedloge sudionika izdvojio i dodijelio i Fair Play pehare.

U Wild klasi je to bila posada Wil Webster/Arthur Dobbelaere (GB), dok je u Challenge Fair Play otišao posadi – Zsolt Kucsera/Irma Urbán (H).

Slijedi najteži period – čekati 12 mjeseci

Dok čekamo da prođe godina do novog WBVC 2025, rezultate i nekoliko izdvojenih slika možete pogledati u nastavku.

Ostale slike/videa možete pratiti u grupi na Facebooku, a ako imate i vi zanimljivih isječaka, slobodno ih podijelite da svi možemo vidjeti što ste snimili:

Wild Boar Valley Challenge – ORK Kamo Oko Vidi