15.
i 16.08.2009. se održavalo off road druženje u organizaciji
ORK Uspon 4x4. Zanimljivu reportažu donosi nam g. Nebojša
Gvozdić - Neba, kojem ovim putem zahvaljujemo na opširnom
opisu s druženja. Autor slika u fotogaleriji je također
Neba. Prema pročitanom, očito je da je ona vožnja sa raznim
"preprekama" i radnjama koje su trebale biti obavljene,
puno bolja od nekih off road natjecanja na kojima se priređuje
"brzinac" u kojem je potrebno razviti samo brzinu.
Ovdje se barem naglasilo da se radi o vozilima kojima je
namjena svladavanje takvih i sličnih prepreka. Uostalom,
pročitajte sami što kaže jedan od sudionika ovog druženja
u Klani.
Tekst
i photo: Nebojša Gvozdić - Neba
Trodnevno druženje u Klani za mene je, na žalost, bilo dvodnevno.
Na žalost - zato što sam propustio prezentaciju avanture
"Prokletije 2009". Vidio sam slike ali bilo bi
zanimljivo čuti i osobna iskustva učesnika tog putovanja.
U Subotu smo se okupili pred i u History Pub-u i vozilima
popunili sva moguća mjesta za "parkiranje". Prijavilo
se, ako sam dobro zapamtio, 57 vozila. Broj koji je, vjerujem,
iznenadio i organizatora. Prvi dio vožnje, do livade na
kojoj je predsjednik ORK "Uspon 4x4", gospodin
Goran Gjukić, održao "pozdravni govor" i dao daljnje
upute, prošao je bez problema uz usputno zaustavljanje pokraj
pekare gdje smo dobili krafne za okrjepu. U nastavku puta
iskrsnuli su i prvi, po meni očekivani problemi. Zahvaljujući
nekim "ozbiljnim" off road-erima, koji su na vožnju
po terenu došli vozilima koja imaju 4x4 ali i cestovne gume,
zapelo je na prvom malo ozbiljnijem usponu.
Na sljedećoj "kritičnoj" točki bilo je i mehaničkih
oštećenja. I sad nešto što ja ne mogu shvatiti. Desetak
ljudi iz kluba uz glasno navijanje gleda svog člana kako
vozilom pokušava (uzaludno) preći nekakvu stijenu i ne pada
im na pamet da pomognu tj. malo gurnu taj auto. Naravno
mora doći ekipa sa začelja da bi pogurala vozilo koje je
zapelo! Da ne pričam kako je iza "navijača" ostalo
smeće (limenke od pića itd.) koje je pokupio organizator.
I naravno kod takvih zastoja uvijek se nađe neki nadobudni
vozač koji pokuša svojim vozilo pronaći neki novi put pa
se onda i njega čeka da se izvuče iz kaše u koji se sam
uvalio.
Korist
od toga je bila svojevrsna selekcija tako da su slabije
opremljena vozila nastavila okolnim putem dok je ostatak
ekipe, sada bez zastoja, nastavio planiranom rutom. Ručak
smo obavili u staroj talijanskoj vojarni iz I. svjetskog
rata tj. u njezinim ostacima ispod vrha Trstenik. Nakon
ručka smo se uputili do bunkera sa koga se vidi cijeli Kvarnerski
zaljev, otoci Krk i Cres i dobar dio kontinentalnog zaleđa.
Naravno da smo morali posjetiti i sam bunker iznutra. Ulaz
je udaljen cca 100 metara od bunkera i trebalo je proći
kroz neosvijetljeni tunel do bunkera. Za rasvjetu su nam
poslužili mobiteli, blicevi, i poneka baterijska lampa.
No da sve ne bi bilo tako jednostavno, na polovici tunel
skreće pod pravim kutom. Sva sreća da je bila gužva u tunelu
tako da nitko nije završio glavom u zidu J. U nastavku je
slijedio spust do Klane tj. poligona u bivšoj vojarni gdje
nas je čekao poligonski ispit.
Vozač je morao aktivirati štopericu, sjesti u vozilo, spustiti
se preko balvana do bočnog nagiba od oblica pa do klackalice.
Istu je suvozač morao spustiti kako bi se vozilo moglo popeti.
Nastavka vožnje do panja u koji su i vozač i suvozač morali
zabiti po jedan čavao. Naravno da je panj bio od neke tvrde
vrste drveta što je otežalo inače jednostavno zabijanje
čavla. Slijedi vožnja unatrag u "garažu" pri čemu
vozač sluša upute suvozača jer vozač ima na glavi kacigu
na kojoj je neproziran vizir, tj. vozi na slijepo. Nakon
izlaska iz "garaže" trebalo je stati prednjim
krajem vozila što bliže oznaci na zemlji. Dok je sudac mjerio
točnost zaustavljanja suvozač je trebao staviti gurtnu na
željeznički prag i istu zavezati ili zakačiti za vozilo
kako bi željeznički prag mogli prevući preko sljedeće oznake.
Gurtnu je trebalo otkačiti i nastaviti vožnju preko naizmjence
(lijevo-desno) postavljenih oblica do "lakat"
zavoja i malog uspona sa par "hupsera". Na cilju
je vozač morao sam zaustaviti štopericu. Što reći, jako
zanimljivo i tehnički relativno zahtjevno na malenom prostoru
gdje je cijela staza vidljiva publici.
Nakon
večere uslijedila su proglašenja pobjednika poligonske vožnje,
najljepšeg vozila, najmlađeg i najstarijeg vozača (ja) te
posade iz najudaljenije destinacije (AFE). I naravno zabava
do rano jutarnjih sati.
Uglavnom prvi dan smo prešli 34.49 km. Za to nam je trebalo
3 sata i 41 minuta vožnje i popeli smo se do 1262 metara
nad morem.
U Nedjelju opet okupljanje u History Pub-u. Kako je većina
učesnika odlučila zadržati se na druženju samo u Subotu,
Nedjeljna vožnja je više bila klupskog tipa uz par vanjskih
vozila (5-6). No zato je trasa bila prava. Dugački usponi
dijelom adekvatni onima sa CT-a (vlake) i isto takvi spustovi.
Samo ću reći da onima koji nisu ostali može biti žao zbog
propuštenog. Nedjeljna ruta je bila dugačka 35,11 km što
smo obavili za 1 sat i 39 minuta vožnje i popeli se do 1165
metara nad morem. E, da. U nedjelju nam se pridružio i određeni
broj Quad i ATV vozila. Po povratku je uslijedila slobodna
vožnja po poligonu, ali sada na onom hard dijelu. Meni osobno
je bio dovoljan i jedan krug.
Rastali smo se nakon obilnog ručka koji smo (bar mi, koje
je čekao još i dug put do kuće) zalijevali sokićima za razliku
od domaćih (blago njima).
Na kraju što reći nego - odlično druženje. Imam nešto iskustva
sa druženja i natjecanja i ovo druženje u organizaciji ORK
"Uspon 4x4" svakako ne treba propustiti. Organizacija
je iz godine u godinu sve bolja, a terene ne treba opisivati,
treba doći i vidjeti tj. probati.
I još jednom hvala "dečkima" (i pretpostavljam
"curama") na odličnom provodu. Vidimo se na godinu.